Božić je hrišćanski praznik kojim se proslavlja rođenje Isusa Hrista. Uglavnom se proslavlja 25. decembra po gregorijanskom kalendaru, dok kod crkava koje se pridržavaju julijanskog kalendara Božić se obeležava 7. januara. I dok moderni istoričari smatraju da bi godina rođenja Isusa Hrista mogla biti u opsegu od 7. do 2. godine p. n. e., tačan datum njegovog mogućeg rođenja je nepoznat. Isusovo rođenje je pomenuto u dva od četiri kanonska jevanđelja. Do sredine 4. veka, zapadne hrišćanske crkve su prihvatile da se Božić obeležava 25. decembra, a taj datum je kasnije usvojen na Istoku. Datum Božića je možda odabran da odgovara tačno 9 meseci od datuma za koji su rani hrišćani verovali da je Isus začet, ili sa nekim od drevnih politeističkih festivala koji su se dešavali oko kratkodnevnice. Paraćinska crkva svete Trojice svake godine ima službu od ranih jutarnjih časova na dan Božića.

 

bozic

Prema Bibliji, Isus Hristos je Sin Božji, kojeg je rodila Djeva Marija blagodaću Svetog duha u gradu Vitlejemu. Posle Blagovesti, Marija je bila zaručnica srodnika Josifa. Car Avgust zapovedio je popisivanje stanovništva pa su Josif i Marija iz Nazareta krenuli u Vitlejem. Zbog gužvi nisu mogli naći mesto u svratištima pa su na kraju završili u pećini pastirskoj ili štali, gde se Isus rodio.

Anđeli su pastirima dojavili vest o Isusovom rođenju, pa su prvi videli dete. Posle je zvezda repatica dovela mudrace sveta tri kralja do Isusa.

Prizor u brojnim prikazima i umetničkim delima uključuje svetu porodicu, mudraca - Valtazara, Melkiora i Gašpara koji su Isusu doneli poklone - zlato, tamjan i smirnu.

Prikaz rođenja Isusa po Lukinom jevanđelju (1-2): „U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega sveta. Bejaše to prvi popis izvršen za vreme Kvirinijevog upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josif, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Vetlajem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili onde, navršilo joj se vreme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mesta u svratištu.“

Premda je kićenje božićnog drvca star običaj, u nekim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. veka, kada se širi uglavnom pod uticajem nemačke tradicije i prostorno-političkih dodira. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se pre svejedno na Badnjak kitili cvećem i plodovima, a posebno zelenilom, a to su najčešće činila deca. Isprva su se kitila belogorična stabla, a posle zimzelena, i to voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim poslasticama i ukrasima napravljenim od papira, najčešće lancima i raznim nitima. Čest su ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci kojima se kitilo drvce, a najčešće su se postavljale sveće, simboli nade i božanstva. Posle su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizovali sneg na drvcetu i tako ga ukrašavali. Imućniji su imali posebne figurice i ukrase. Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, napravljene najčešće od drveta. Na početku su bile samo u crkvama i kod imućnijih ljudi, a često je postojalo „nadmetanje“ ko će napraviti lepše jaslice. Jaslice su često nosili pjevajući koledari.

Česnica

Česnica se smatra izuzetno važnim obrednim kolačem. Spravljana je od belog brašna, sa vodom i mašću, bez kvasca. Česnica se mesila prvog dana Božića kad prvo zvono zazvoni u crkvi ili između jutrenja i dostojna. Sam naziv je zanimljiv zato što potiče od reči „čest“, „deo“, „sreća“, jer se lomila na delove, prema broju ukućana, da bi se po tim delovima proricala sreća. Česnica simbolizuje rođenje mladog Hrista kada su ga pastiri darovali. Hristos za sebe kaže da je hljeb života.

M.S.

Mali oglasi Paraćin